skip to main content

(francuski) Les temples payens de Sirmium

Jeremic, Miroslav

Starinar (Beograd), 2006, Vol.2006 (56), p.167-200 [Periódico revisado por pares]

Institute of Archaeology, Belgrade, Serbia

Texto completo disponível

Citações Citado por
  • Título:
    (francuski) Les temples payens de Sirmium
  • Autor: Jeremic, Miroslav
  • Assuntos: cella ; colonne ; divinité ; décor lapidaire ; dédicace ; fanum ; fronton ; podium ; pronaos ; Temple ; église
  • É parte de: Starinar (Beograd), 2006, Vol.2006 (56), p.167-200
  • Descrição: (farncuski) Les ?difices de culte pa?ens ont ?t? ici consid?r?s en distinguant deux groupes selon leur position par rapport aux remparts. Le premier de ces groupes incluant les ouvrages situ?s en dehors de l'enceinte a d?j? fait l'objet de plusieurs publications de sorte que ce travail se contente de rappeler bri?vement leurs principales caract?ristiques au d?but du texte. Lorsqu'il s'agit du Sirmium intra muros, nonobstant la pr?sence de vestiges de murs massifs et de plastique architecturale d?corative dans la partie centrale de la ville antique autorisant d'envisager la pr?sence de temples pa?ens, l'ensemble de la litt?rature publi?e ne fait aucune mention de tels ?difices. Les r?sultats d'une analyse a posteriori du mat?riel arch?ologique enregistr? dans la documentation conserv?e ? l'Institut arch?ologique de Belgrade, ainsi que l'observation du mat?riel lapidaire et d?coratif des d?p?ts du Mus?e du Srem ? Sremska Mitrovica ont permis ? l'auteur de ce travail de constater (avec toute la r?serve voulue dans ses conclusions) que l'espace situ? ? l'est du forum accueillait, pour le moins quatre temples pa?ens. L'existence de ces ?difices de culte a ?t? situ?e au sein de divers intervalles compris entre le IIe et le IVe si?cle. Il est int?ressant de noter que le plus ancien d'entre eux (IIe si?cle), d?gag? sur le site 42, ?tait dot? d'une construction portante en bois. Un peu plus au nord ont ?t? exhum?s les vestiges d'un ?difice de culte (59) datant du IIIe-IVe si?cle qui pourrait ?tre identifi? avec un fanum gallo-romain, mais cela restera pour l'instant de l'ordre de l'hypoth?se. Plus ? l'est, sur une vaste plate-forme en dalles de marbre ont ?t? ?rig?s vers la fin du IIIe ou au d?but du IVe si?cle deux autres temples (sites 43 et 47). Malheureusement un certain nombre de questions, entre autres relatives ? leur structure et leur d?dicace, ne pourrons ici trouver une r?ponse d?finitive. De toute ?vidence, deux de ces temples (sites 47 et 59) ou du moins leurs vestiges ont ?t? mis ? profit, dans la premi?re moiti? du Ve si?cle, lors de l'?rection de deux ?glises, ce qui ouvrent la question tr?s int?ressante mais d?licate de la localisation des ?glises Sainte-Anastasie et Saint-D?m?trius, que les sources mentionnent dans le contexte de l'activit? de b?tisseur de Leontius qui, en tant que nouveau pr?fet de l'Illyricum, a rejoint Sirmium, depuis Thessalonique, une vingtaine d'ann?es avant la prise de la ville par les Huns en 441. U dosadasnjim interpretacijama rezultata istrazivanja Sirmijuma, odsustvo pouzdane identifikacije paganskih hramova, cinilo je osetnu prazninu u kompletiranju slike o urbanoj fizickoj strukturi ovog antickog grada. Ali uzdrzanost i opreznost istrazivaca u uslovima urbane arheologije, gde se anticke gradjevine u najvecem broju slucajeva otkrivaju samo parcijalno sasvim je bila opravdana. To se pre svega odnosi na istrazene arheoloske lokalitete u centralnoj gradskoj (sl. 2, D-H i sl. 3). Kada je rec o prostoru van gradskih bedema, situacija je sasvim drugacija (sl. 1, A, B i C). Sticajem sretnih okolnosti, tu su pouzdano identifikovana dva kultna objekta. Na prostoru carske palate (lok. 1/a) krajem pedesetih godina otkriven je mali hram-fanum koji je u prvom momentu dobio ime "terapilon" (gradjevina A) (sl. 1 i 3). Godine 1988. na lok. 70, otkrivena je beneficijarna stanica sa Jupiterovim svetilistem i ostacima hrama drvene konstrukcije, okruzenog pojasom od 84 zrtvenika posvecenih vrhovnom bogu - I O M (sl. 1, 4, 5 i 6). Ozbiljne indicije da je i deo gradjevine S, poznat kao vila urbana (sl. 7) (otkrivane krajem sezdesetih i pocetkom sedamdesetih godina dvadesetog veka na lok. 4) imao funkciju kultnog objekta, uocene su vec tokom arheoloskih istrazivanja, ali to u literaturi nije bilo dovoljno naglaseno. Naziv ovog velikog gradjevinskog kompleksa, vila urbana, i danas se, po navici, koristi iako su rezultati novijih arheoloskih istrazivanja pokazala da se ova gradjevina nalazila van istocnog gradskog bedema. Ona je bila locirana u blizini jedne od istocnih gradskih kapija i po svemu sudeci ne predstavlja gradjevinu jedinstvene stambene funkcije. No, sva tri pomenuta objekta extramuros (A, B i C) bili su cesta tema razlicitih autora, pa stoga nije ni bilo svrsishodno da se u ovom radu njima detaljnije bavimo. Teziste naseg interesovanja su paganski hramovi Sirmijuma intra muros. U tom smislu za nas je od najveceg interesa centralna zona Sirmijuma, gde je u periodu od 1962. do 1981. godine bilo otkriveno mnostvo delova masivnih antickih gradjevina (sl. 1 i 2), cijom se identifikacijom do danas niko nije ozbiljnije pozabavio. Konkretno, radi se o lokalitetima: 42 (D), 43 (E), 47 (F) i 59 (G i H) (sl. 1 i 2). Rezultati nasih analiza pokazali su, da se na lok. 42 (D) ispod gradjevina mladjeg perioda (III-IV vek) verovatno stambenog karaktera nalazio hram drvene konstrukcije (I-II vek) nevelikih dimenzija, koji je stradao u pozaru. Tokom iskopavanja, na podu hrama, je na- djen stit od belog mermera sa predstavom Meduze (sl. 8, 9 i 10). Ima misljenja da je stit svojevremeno pripadao statui boginje Minerve. Na lok. 43 (E) zabelezeni je deo jedne monumentalne gradjevine (II-III veka), koja je posle pozara prilikom obnove u IV veku bila neznatno prosirena (sl. 11 i 12). Nalazi stilobata trema, baza i stubova, kao i masivnost zidova ne moraju nuzno ukazivati na kultni objekat, ali osnova za takvu predpostavku ima. Okolnost da je termalni kompleks sa nimfeumom (otkriven u neposrednoj blizini gradjevine E) (na lok. 73, sl. 2) mogao ciniti njen nastavak, ide u prilog pretpostavci o postojanju jedinstvene kultne celine. Kao drugo, gradjevina E, nalazi se na istoj platformi podijuma (od uredno slozenih mermernih ploca), zajedno sa susednom gradjevinom F (lok. 47), koja ima funkciju hrama. (sl. 2, 11 i 12). Drugim recima platforma cini zajednicki elemenat podloge oba monumentalna objekta (E i F). Kada je rec o gradjevini F na lok. 47 (sl. 2 i 13), radi se, bez sumnje o ostacima paganskog hrama, od koga su sem pomenute platforme od mermernih ploca registrovani i delovi konstrukcije pronaosa (sa kolonadama u semi tetrastila), kao i deo zapadnog zida naosa (sl. 13). Tokom iskopavanja, na prostoru pronaosa konstatovan je izuzetno veliki broj fragmenata konstruktivnih elemenata hrama (baza, stubova i kapitela) razlicite profilacije (sl. 16 i 17) kao i komada mermerne kasetirane tavanice (sl. 23). Zabelezeni su i odlomci votivnih stela i ukrasnih tordiranih koloneta zidnih nisa (sl. 24 i 26). Sa aspekta raznovrsnosti primenjenih dekorativnih motiva (vegetabilnih, geometrijskih, zoomorfnih i antropomorfnih) (sl. 18-22) posebnu paznju privlace podeoni venci. Medju njima posebno je zanimljiva predstava Atisa sa sisarkom u desnoj ruci (sl. 20), sto ukazuje i na prisustvo kulta Kibele. Od pomenutih paganskih kultnih objekata intra muros najinteresantniji i najprovokativniji je svakako kompleks prostorija gradjevine G (II-III vek), na cijim zidovima je u prvoj polovini V veka podignuta ranohriscanska bazilika poznata kao "crkva Sv. Dimitrija" (gradjevina H, sl. 27). Tom prilikom, zidovi zatecene starije gradjevine (G) bili su nivelisani i korisceni kao temelji nove kultne gradjevine. Tokom arheoloskih iskopavanja ranohriscanske bazilike, zabelezen je veliki broj spolija, koje najvecim delom poticu sa gradjevine G, ali su svakako uzimani i sa okolnih objekata (lok. 39, 43, 47) (sl. 28-38). Bazilika "Sv. Dimitrija" vec je u vise navrata obradjivana u naucnoj literaturi, ali o starijoj gradjevini (G), nije do sada bilo reci. Uzimajuci u obzir sve elemente koji su nam bili na raspolaganju, mogli smo konstatovati da je "Sv. Dimitrije" (gradj. H) podignut nad ostacima galorimskog hrama II-III veka (gradj. G) (uporedi sl. 35 i sl. 36). Ne mozemo se oteti utisku da je isti postupak primenjen i u slucaju paganskog hrama na lok 47 (F). Nad cijim je ostacima, po svemu sudeci, bio podignut hriscanski kultni objekat. To nas dovodi do vrlo zanimljivog pitanja paralelnog postojanja dve hriscanske crkve u Sirmijumu u V veku, Svete Anastazije i Svetog Dimitrija, o cemu nas izvestavaju istorijski izvori. Ukratko, prema izvorima, Leontije, novopostavljeni prefekta Ilirika dosavsi iz Soluna u Sirmijum (u prvoj trecini V veka) podize crkvu u slavu Sv. Dimtrija, i to nedaleko od postojece crkve Sv. Anastazije. To nas navodi na pomisao da su nad paganskim hramovima E i F (lok. 59 i 47) bile podignute hriscanske crkve. Ono sto u tom smislu ucvrscuje nase uverenje je cinjenica, da na relativno bliskom rastojanju imamo dve ranohriscanske nekropole. Jednu na lok. 47 (F) i drugu na lok. 59 (H) (sl. 40). Pomenimo uzgred, da je medju nalazima u pronaosu hrama F zabelezen i jedan fragment menze (mozda mensa altaris?) (sl. 39). Kako saznajemo iz brojnih objavljenih radova na temu odnosa hriscana prema postojecim paganskim hramovima, tokom citavog kasnoantickog perioda transformacija paganskih hramova (ili pojedinih njihovih delova) u hriscanske kultne gradjevine, bilo je uobicejeno na citavom prostoru nekadasnje rimske imperije. Kada je rec o Sirmijumu, ostaje nam jos da odgovorimo na pitanje koje su ustvari "prave" lokacije crkava podignutih u slavu mozda dve najpoznatije svete licnosti tog perioda, Svetog Dimitrija i Svete Anastazije? Kome je bila posvecena crkva na lok. 59 (gradj. H), a kome na lok. 47 (gradj. F)? Indicija za resenje ovog pitanja ima, ali ono ce bez epigrafskih podataka nadjenih in situ ostati za sada pod znakom pitanja.
  • Editor: Institute of Archaeology, Belgrade, Serbia
  • Idioma: Inglês;Alemão

Buscando em bases de dados remotas. Favor aguardar.